Zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Branislav Borenović žestoko je kritikovao zastupnika u Narodnoj skupštini Republike Srpske Nebojšu Vukanovića, optuživši ga da svojim političkim djelovanjem slabi opoziciju i proizvodi nove sukobe unutar njenih redova.
Borenović je reagovao nakon Vukanovićeve objave o njegovom sastanku s bivšim članom Predsjedništva BiH Mladenom Ivanićem. Umjesto da taj susret posmatra kao dio opozicionog djelovanja, Vukanović ga je javno komentarisao, što je izazvalo oštar odgovor Borenovića.
„Nebojša Vukanović je postao najkorisnija igračka režima. Svjesno ili nesvjesno, efekat je isti“, poručio je Borenović.
Prema njegovoj ocjeni, Vukanović već godinama najveći dio političke energije usmjerava prema drugim opozicionim akterima, umjesto prema vlasti.
„Određuje ko je prava opozicija“
Borenović je posebno kritikovao Vukanovićevo insistiranje na tome ko bi s kim trebao razgovarati i sarađivati.
Tvrdi da Vukanović sebi daje pravo da određuje ko pripada „pravoj opoziciji“, a ko je „izdajnik i režimski čovjek“.
Takav pristup, smatra Borenović, dodatno produbljuje podjele među opozicionim strankama i političarima.
Posebno je spomenuo Vukanovićeve sukobe s pojedinim opozicionim političarima, među kojima su Draško Stanivuković i Jelena Trivić.
Borenović smatra da se Vukanović previše bavi ljudima iz opozicionih redova, čime vlast, kako tvrdi, dobija političku korist.
„Šta vlast može više poželjeti od opozicionara koji se više bavi opozicijom nego vlašću“, kazao je Borenović.
Oštrinu svog odgovora dodatno je pojačao nabrajanjem grupa i pojedinaca s kojima je Vukanović, prema njegovoj ocjeni, ulazio u sukobe.
„Posvađao se sa opozicionim političarima, medijima, novinarima, nevladinim sektorom, istokom i zapadom. Još mu je ostalo samo da se posvađa sam sa sobom“, poručio je Borenović.
Njegove izjave dolaze u trenutku kada se opozicione stranke u Republici Srpskoj suočavaju s novim političkim izazovima i pokušavaju definisati međusobne odnose pred naredne izbore.
Sukobi unutar opozicionog bloka mogli bi dodatno zakomplikovati nastojanja da se nastupi što ujedinjenije, posebno imajući u vidu različite stavove o saradnji i političkim savezima.
Borenovićev istup pokazuje da su nesuglasice između pojedinih opozicionih aktera ponovo izašle u prvi plan.
Dok vlast ostaje glavna meta opozicionog djelovanja, Borenović smatra da Vukanović svojim napadima na druge opozicionare radi upravo suprotno – slabi blok koji bi trebao biti alternativa vlasti.
