Ako je suditi prema objavama na društvenim mrežama, Bosna i Hercegovina nikada nije imala uspješniju vlast. Čelnici i funkcioneri Trojke posljednjih mjeseci sve intenzivnije predstavljaju ono što nazivaju rezultatima svog rada, objavljujući grafike, fotografije, videosnimke, statistike i poruke o uspjesima.

Međutim, nameće se pitanje zbog čega se takav katalog rezultata građanima predstavlja tek sada, pred izbore, nakon više od tri godine mandata.

Nermin Nikšić, Elmedin Konaković, Edin Forto, Vedran Lakić, Adnan Delić, Adnan Šteta, Sabina Ćudić i Denis Bećirović samo su neka od imena čiji profili posljednjih mjeseci intenzivno promoviraju rezultate vlasti.

Stvarnost na društvenim mrežama i stvarnost građana

Jedna objava, fotografija ili videosnimak često prati veliki broj komentara i dijeljenja, uz poruke da građani prepoznaju uspjeh vlasti.

Istovremeno, sve je više sadržaja koji ostavlja utisak koordinirane političke komunikacije. Slične poruke pojavljuju se na različitim profilima, dok se kritike često pokušavaju potisnuti mnoštvom pozitivnih objava.

Trojka je na vlast došla nakon Općih izbora 2022. godine uz obećanja o novoj političkoj kulturi, efikasnijoj državi, evropskom putu, borbi protiv korupcije i nepotizma.

Pred kraj mandata, međutim, javnosti se pokušava predstaviti znatno uspješnija slika vlasti nego što je ona koju građani svakodnevno osjećaju.

Strah od gubitka vlasti

Istovremeno, unutar Trojke vidljivi su ozbiljni politički problemi.

Elmedin Konaković, Nermin Nikšić i Sabina Ćudić, prema navodima, više nisu u komunikaciji na nivou lidera stranaka. Ćudić, koja je nedavno preuzela rukovodstvo Naše stranke, od SDP-ovaca se sastaje s kantonalnim ministrom saobraćaja Adnanom Štetom, dok komunikacije s predsjednikom SDP-a nema.

Konaković je ranije pokušavao s Nikšićem razgovarati o svojim javno iznesenim stavovima u vezi s kupovinom Telemacha, ali je, zbog neslaganja oko brojnih političkih pitanja, komunikacija dodatno narušena.

Istovremeno, sve češće se govori o mogućnosti postizborne koalicije čiju bi okosnicu činili SDA i SDP, što bi značilo da bi NiP i Naša stranka mogli ostati bez vlasti na pojedinim nivoima.

U takvoj atmosferi društvene mreže postaju jedan od glavnih prostora političke borbe.

Lajkovi ne mogu voditi državu

Predizborna kampanja tako sve više poprima oblik borbe za percepciju javnosti.

Vlast može pokazivati broj lajkova, dijeljenja, grafikama i promotivnim snimcima stvarati sliku uspjeha, ali građani istovremeno žive svakodnevicu obilježenu računima, visokim cijenama, problemima u zdravstvu i infrastrukturom koja ne odgovara uvijek političkim obećanjima.

Ako se dovoljno puta ponovi da je nešto uspjeh, dio javnosti možda će u to i povjerovati.

Ali država se ne vodi lajkovima, komentarima i objavama na Facebooku. Država se vodi rezultatima, a stvarni rezultati ne mogu se proizvesti pritiskom na dugme „sviđa mi se“.