Turska, Saudijska Arabija i Pakistan napravili su značajan korak ka uspostavljanju novog vojnog saveza, nakon što su u javnost dospjeli detalji Mekanskog sporazuma o odbrani. Dokument predviđa da će se oružani napad izvana na jednu od tri države smatrati napadom na sve potpisnice, uz obavezu međusobne pomoći.

Sporazum je potpisan 7. augusta 2026. godine u Meki, a njegov sadržaj postao je poznat uoči razmatranja dokumenta u turskom parlamentu. Po principu kolektivne odbrane, sporazum podsjeća na član 5. Sjevernoatlantskog ugovora, na kojem počiva zajednička odbrana članica NATO-a.

Ipak, novi savez nije formalno dio NATO-a, a njegove obaveze i način djelovanja uređeni su posebnim sporazumom između tri države.

Napad na jednu državu smatra se napadom na sve

Jedna od najvažnijih odredbi nalazi se u drugom članu sporazuma. Njime se predviđa da će oružani napad koji dolazi izvana na bilo koju potpisnicu biti tretiran kao napad na sve tri zemlje.

U slučaju takvog napada, ostale članice obavezne su pružiti pomoć napadnutoj državi. Obim i vrsta podrške određivali bi se nakon procjene situacije i u skladu s raspoloživim mogućnostima, uključujući vojne kapacitete.

Sporazum se pritom ne usmjerava izričito protiv neke konkretne države. U tekstu nisu imenovani ni potencijalni protivnici, a naglasak je stavljen na zaštitu suvereniteta, teritorijalnog integriteta i međunarodno priznatih granica potpisnica.

Dokument se sastoji od 16 članova koji obuhvataju mnogo više od međusobne vojne pomoći.

Predviđena je saradnja u razvoju vojne industrije, zajednička proizvodnja naoružanja, razmjena tehnologija, obuka vojnog osoblja i izvođenje zajedničkih vojnih vježbi. Države su se obavezale i na razmjenu obavještajnih podataka putem sigurnih komunikacijskih kanala.

Dodatno, sporazum predviđa logističku podršku u miru, ratu i vanrednim situacijama. Ona može obuhvatati oružje, municiju, gorivo, rezervne dijelove i drugu vojnu opremu.

Osniva se zajedničko tijelo za odbranu

Za koordinaciju saradnje bit će uspostavljen Strateški politički i odbrambeni komitet, u kojem će učestvovati ministri vanjskih poslova, ministri odbrane i načelnici generalštabova oružanih snaga tri države.

Komitet bi se trebao sastajati dva puta godišnje, dok je za koordinaciju njegovog rada predviđeno osnivanje sekretarijata u Saudijskoj Arabiji. Prvi generalni sekretar trebao bi biti državljanin Pakistana, a mandat će trajati tri godine.

Sporazum ostavlja mogućnost pristupanja novih država, ali će za njihovo uključivanje biti potrebna saglasnost svih osnivačica.

Dokument stupa na snagu nakon što posljednja potpisnica završi postupak ratifikacije i položi odgovarajući instrument kod sekretarijata. Zaključuje se na neodređeno vrijeme, a povlačenje je predviđeno tek nakon deset godina, uz prethodnu pisanu najavu.

Može li savez prerasti u muslimanski NATO?

Saradnja Turske, Saudijske Arabije i Pakistana mogla bi utjecati na sigurnosne odnose na Bliskom istoku i u širem regionu. Tri države raspolažu značajnim vojnim kapacitetima i imaju različite, ali u pojedinim oblastima povezane sigurnosne interese.

Turska je članica NATO-a, Pakistan posjeduje nuklearno oružje, dok Saudijska Arabija ima važnu ulogu u regionalnoj sigurnosti i energetskom sektoru. Njihova saradnja zato privlači pažnju međunarodnih analitičara.

Naziv „muslimanski NATO“ koristi se kao neformalni opis mogućeg razvoja ovog saveza, ali sporazum sam po sebi ne znači da je već uspostavljena organizacija s istom strukturom i djelovanjem kao NATO.

Ostaje da se vidi kako će tri države provoditi dogovorene obaveze, koliko će njihova vojna saradnja biti razvijena u praksi i hoće li se sporazumu u budućnosti pridružiti nove članice.