Zastupnica u Evropskom parlamentu Željana Zovko ponovo je otvorila pitanje uspostavljanja posebne „hrvatske izborne jedinice“ u Bosni i Hercegovini, a kao primjer koji bi, prema njenom mišljenju, mogao pokazati da je takvo rješenje moguće navela je Belgiju. 

Zovko tvrdi da bi izborna jedinica, odnosno „izborna jedinica na hrvatskom jeziku“, mogla predstavljati način da se u BiH spoje građanski i etnički princip.

Prema njenim riječima, takav model nije neuobičajen u Evropskoj uniji jer, kako navodi, sličan sistem postoji u Belgiji.

Zovko: Belgija pokazuje da je model moguć

Govoreći o političkom položaju Hrvata u BiH, Zovko je ocijenila da je država blokirana zbog, kako tvrdi, nepravednih izmjena Izbornog zakona i problema s političkim predstavljanjem Hrvata.

„Hrvatska izborna jedinica ili izborna jedinica na hrvatskom jeziku nije ništa neuobičajno za Evropsku uniju, mi to imamo i u Belgiji“, kazala je Zovko. 

Ona smatra da bi takvo rješenje omogućilo jednoj grupi da u potpunosti izrazi svoju izbornu volju.

Zovko je također govorila o takozvanoj „virtuelnoj izbornoj jedinici“, koju vidi kao način povezivanja građanskog i etničkog principa.

Prema njenom tumačenju, birači bi mogli birati listu na jeziku zajednice kojoj smatraju da pripadaju.

Ali kako zapravo funkcioniše Belgija?

Belgijski sistem jeste specifičan, ali poređenje sa zahtjevom za posebnu hrvatsku izbornu jedinicu u BiH nije tako jednostavno.

Belgija je federalna država u kojoj postoje tri jezičke zajednice – nizozemska, francuska i njemačka, ali istovremeno postoje i tri regije: Flandrija, Valonija i Briselska regija.

Izborni sistem nije zasnovan na tome da svaki građanin jednostavno bira „svoju“ jezičku ili etničku izbornu jedinicu.

Na federalnim izborima postoje teritorijalne izborne jedinice, dok je Brisel poseban zbog svoje dvojezičnosti. Belgijski sistem je rezultat dugotrajnog razvoja institucija i brojnih kompromisa između različitih zajednica. 

Zbog toga se belgijski model ne može jednostavno svesti na formulu: jedan narod – jedna izborna jedinica.

Belgija ima zaštitu zajednica, ali i teritorijalni princip

Belgijski primjer ipak pokazuje da demokratski sistem može istovremeno priznavati različite jezičke zajednice i omogućavati njihovu institucionalnu zaštitu.

Međutim, ta zaštita nije ostvarena isključivo kroz posebne teritorije na kojima određena zajednica bira svoje predstavnike.

Belgija kombinuje teritorijalne izborne jedinice, jezičke zajednice, regije i posebna pravila za dvojezični Brisel.

Upravo zbog toga, ozbiljno poređenje s BiH zahtijevalo bi odgovor na pitanje ko bi određivao ko pripada kojoj izbornoj zajednici, na osnovu čega bi se određivale granice takve jedinice i kako bi se zaštitila prava građana koji žive izvan nje.

Šta Zovko zapravo želi postići?

Zovko smatra da bi posebna izborna jedinica riješila problem političkog predstavljanja Hrvata u BiH.

Ona je istakla da ne vidi razlog za protivljenje takvom prijedlogu i ocijenila da se njime može spojiti građanski princip, prema kojem svaki građanin ima pravo glasa, sa zaštitom kolektivnih interesa konstitutivnih naroda. 

Istovremeno, protivnici ove ideje upozoravaju da bi uvođenje posebne etničke izborne jedinice dodatno učvrstilo podjelu BiH po nacionalnom principu i otvorilo pitanje položaja Bošnjaka, Srba i Ostalih u područjima gdje nisu većina.

Belgija može biti primjer, ali ne nužno za ono što Zovko predlaže

Belgija svakako pokazuje da evropska demokratija može funkcionisati uz snažnu institucionalnu zaštitu jezičkih i kolektivnih identiteta.

Ali belgijski sistem nije jednostavan model posebnih etničkih izbornih jedinica koji bi se mogao direktno prenijeti na BiH.

Zato ostaje otvoreno ključno pitanje: da li bi „belgijski model“ u BiH zaista pomirio građanski i etnički princip ili bi samo dodatno učvrstio postojeće nacionalne podjele?

Upravo će odgovor na to pitanje biti jedan od ključnih elemenata svake buduće rasprave o izmjenama Izbornog zakona BiH. 