Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Elmedin Konaković, u posljednje vrijeme intenzivno koristi društvene mreže komentarišući širok spektar tema. Ipak, stiče se dojam da se pritom nedovoljno bavi pitanjima iz svoje nadležnosti, uključujući stanje u bh. diplomatiji.
U jednoj od svojih objava, ministar je iznio tvrdnje o navodnom položaju novinara u „Dnevnom avazu“, sugerišući da su potplaćeni i izloženi pritiscima. Kao novinar koji je relativno nedavno postao dio redakcije, osjećam potrebu da odgovorim na takve navode.
Tokom više od dvije decenije rada u novinarstvu, imao sam priliku raditi u različitim redakcijama – privatnim i javnim, domaćim i međunarodnim, uključujući i medije organizovane kao neprofitne organizacije finansirane sredstvima Evropske unije i Švedske. U tom kontekstu, često sam bio etiketiran kao „strani plaćenik“, radeći u projektima koje su podržavale administracije poput onih Joe Biden i Donald Trump, kao i kroz angažman u kineskoj agenciji Xinhua, gdje sam primao platu u okviru sistema koji djeluje pod okriljem vlasti Xi Jinping.
Danas, radeći u „Dnevnom avazu“, čiji je vlasnik Fahrudin Radončić, mogu reći da su uslovi rada korektni, uključujući i finansijski aspekt. Međutim, važnije od toga jeste činjenica da u redakciji imam profesionalnu slobodu i odgovornost za ono što pišem – više nego što je to bio slučaj u većini prethodnih angažmana.
Niko me ne prisiljava da objavljujem sadržaje koji su u suprotnosti s mojim uvjerenjima ili novinarskom etikom, niti bih na takve uslove pristao.
S druge strane, smatram da bi ministar vanjskih poslova trebao više pažnje posvetiti pitanjima iz svog resora. Primjera radi, nedavni napad na generalnog konzula Hrvatske u Bosni i Hercegovini u Banjoj Luci izazvao je brojne reakcije i osude, ali je izostala reakcija upravo od strane Ministarstva vanjskih poslova BiH.
Takav pristup otvara pitanje prioriteta u vođenju vanjske politike i komunikaciji s javnošću. U konačnici, ostaje bojazan da bi aktuelni mandat mogao ostaviti negativne posljedice po međunarodni ugled Bosne i Hercegovine, podsjećajući na kontroverze koje su pratile mandat Jadranko Prlić, kasnije osuđenog pred Haškim tribunalom.