Nekoliko sati prije nego što će Bosnu i Hercegovinu potresti jedna od najvećih planinarskih tragedija, grupa planinara iz Hercegovine razgovarala je sa ekspedicijom iz Zenice. Susret na padinama Elbrusa protekao je u vedroj atmosferi – razmijenili su iskustva, našalili se i poželjeli jedni drugima sretan uspon. Niko nije mogao naslutiti da će to biti njihov posljednji susret.
Hercegovačka ekspedicija prethodno je uspješno osvojila Kazbek, a potom stigla na Elbrus, najviši vrh Evrope visok 5.642 metra. U baznom kampu na oko 4.040 metara završili su posljednje pripreme i krenuli prema vrhu nešto ranije, nakon što su od lokalnih vodiča dobili upozorenje da bi se vrijeme u jutarnjim satima moglo naglo pogoršati.
Na oko 3.800 metara sreli su planinare iz Zenice. Razgovor je bio srdačan, a obje grupe bile su uvjerene da će, uprkos zahtjevnom usponu, uspješno stići do vrha.
Međutim, već na oko 4.800 metara počeli su se pojavljivati prvi znakovi da se planina mijenja. Vjetar je postajao sve snažniji, temperatura je naglo padala, a gusta magla polako je prekrivala stazu. Sa svakim novim metrom vidljivost je bila sve lošija, a kretanje sve teže.
Na visinama oko 5.100 metara uslovi su postali ekstremni. Orkanski udari vjetra, ledena hladnoća i gotovo potpuni nestanak vidljivosti pretvorili su uspon u borbu za goli život. Jednom članu ekspedicije ozbiljno je pozlilo zbog hladnoće i iscrpljenosti, nakon čega je grupa pokušala prekinuti uspon i organizirati povratak. U haosu koji je uslijedio, planinari su se našli zarobljeni u “bijelom paklu”, bez mogućnosti sigurnog spuštanja.
Dok se zenička grupa borila s nevremenom, hercegovački planinari stigli su do oko 5.400 metara, gdje su donijeli možda najtežu odluku u životu. Iako ih je od vrha dijelilo svega oko 240 metara visinske razlike, procijenili su da nijedan vrh nije vrijedan ljudskog života i okrenuli se nazad. Kasnije su priznali da im je upravo ta odluka najvjerovatnije spasila život.
U međuvremenu, dvojica članova zeničke ekspedicije uspjela su preživjeti. Kemal Vidimlić spustio se i uspio pozvati pomoć, dok je Haris Adilović ostao uz svoje prijatelje koji su zbog hladnoće i iscrpljenosti gubili svijest, čekajući spasioce u gotovo nemogućim uslovima. Uprkos brzo pokrenutoj akciji spašavanja, za pet članova ekspedicije nije bilo spasa.
Ova tragedija još jednom je pokazala zašto Elbrus, iako se često smatra tehnički pristupačnijim od nekih drugih svjetskih vrhova, slovi za jednu od najopasnijih planina. Iskusni planinari upozoravaju da se vrijeme na ovoj planini može promijeniti za svega nekoliko minuta i da se običan uspon tada pretvara u očajničku borbu za preživljavanje.