Vlasnici voćnjaka u Semberiji ove godine suočavaju se s neobičnim problemom. Šljive su dobro rodile, dnevnica za berače doseže čak 130 KM, radnicima su osigurani prijevoz i hrana, ali uprkos tome voćari teško pronalaze ljude koji će doći u berbu.

Predsjednik Udruženja poljoprivrednika sela Semberije i Majevice Savo Bakajlić upozorava da je nedostatak radne snage postao jedan od najvećih problema proizvođača.

„Uprkos dnevnicama koje idu i do 130 KM, muku mučimo da nađemo berače i kupljače. Činjenica je da ljudi ne žele da rade ovaj posao“, kazao je Bakajlić.

Radni dan traje osam sati, najčešće od 7 do 15 ili od 8 do 16 sati. Radnicima je, osim dnevnice, osiguran i prijevoz. Ujutro dobijaju doručak, oko podne kafu, a uz to sladoled ili lubenicu, dok se nađe i kolača ili torte. Nakon završetka posla osiguran je i ručak.

I pored svih tih pogodnosti, do berača je teško doći.

Za osam sati uberu više od pola tone

Posao jeste fizički zahtjevan, ali zarada za jedan radni dan može biti značajna. Jedan radnik za osam sati može ubrati više od pola tone šljiva.

Kod kupljenja je učinak još veći. Radnici mogu prikupiti oko 100 kilograma više nego berači, jer se šljive koje su već pale na zemlju mogu brzo sakupiti.

Ove godine u Semberiji se posebno bere sorta čačanka, koja ima krupan plod i zbog toga se kilogrami brzo nakupe.

Uprkos tome, najveći broj angažovanih radnika čine djeca i studenti koji koriste raspust kako bi nešto zaradili prije povratka na fakultete i druge obaveze.

Dnevnica raste, a otkupna cijena pada

Dok troškovi angažovanja radnika rastu, proizvođače dodatno brine niska otkupna cijena šljive.

Kilogram se trenutno plaća između 0,45 i 0,60 KM. Šljive koje se kupe sa zemlje uglavnom su slabijeg kvaliteta i završavaju u preradi, dok se plodovi ubrani direktno sa stabla tretiraju kao konzumna roba.

Situaciju dodatno komplikuju velike vrućine i suša. Zbog visokih temperatura šljive sazrijevaju ranije, a dio plodova već opada sa stabala.

Sličan problem zabilježen je i kod ranih sorti kruške. Kvalitet preostalog voća u pojedinim područjima mogao bi biti dovoljno dobar uglavnom za industrijsku preradu.

Bolje prolaze voćari koji imaju sisteme za navodnjavanje i protivgradne mreže, ali ni oni ne mogu očekivati idealan rod.

Ovogodišnja berba tako pokazuje paradoks s kojim se suočava poljoprivreda u ovom dijelu BiH: voćari nude dnevnice od čak 130 KM, prijevoz, dva obroka, kafu, sladoled, voće i kolače, a ipak ne mogu pronaći dovoljno ljudi za berbu.

Za proizvođače to znači da svaki dan bez dovoljno radnika povećava rizik da dio roda ostane na zemlji i propadne.