Bivši ambasador Bosne i Hercegovine i stručnjak za međunarodne odnose Emir Hadžikadunić komentarisao je odlazak Christian Schmidt poručivši da Bosna i Hercegovina više ne može očekivati da će međunarodna zajednica rješavati njene unutrašnje probleme.
U razgovoru za Klix.ba Hadžikadunić je Schmidtovu ulogu opisao neobičnom metaforom — uporedio ga je s kisikom koji se ne primjećuje dok postoji, ali postaje tema tek kada nestane.
“Schmidt je bio poput kisika”
“Visoki predstavnik bio je poput kisika koji svakodnevno udišemo, ali ga gotovo ne primjećujemo. Tek kada ga nestane, svi počnu govoriti o njemu”, rekao je Hadžikadunić.
Prema njegovim riječima, Schmidtov odlazak simbolizira kraj jedne političke ere u kojoj je međunarodna zajednica aktivno upravljala procesima u Bosni i Hercegovini.
“Vrijeme je da BiH prestane čekati spas izvana”
Hadžikadunić smatra da je koncept međunarodnog liberalnog intervencionizma danas praktično iscrpljen i da domaće političke elite moraju prihvatiti novu realnost.
“Vrijeme je da Bosna i Hercegovina prestane živjeti u iluziji da će strani akteri riješiti sve naše probleme”, poručio je.
Dodao je kako domaća politika mora napustiti mentalitet stalnog traženja arbitra izvana i početi voditi ozbiljniji međusobni dijalog unutar zemlje.
Poziv na novu političku kulturu
Govoreći o političkim odnosima u BiH, Hadžikadunić je pozvao političke stranke da pokažu više državotvorne odgovornosti i manje međusobnih sukoba.
Smatra da je potrebno napustiti “nacionalne monologe” i okrenuti se stvarnom međunacionalnom dijalogu, uz definisanje zajedničkih principa i ciljeva oko kojih bi se mogli okupiti različiti politički akteri.
“BiH mora izaći iz politike devedesetih”
Na kraju je poručio da Bosna i Hercegovina mora prestati politički živjeti u kasnim devedesetim i ranim 2000-im godinama te se konačno prilagoditi savremenim globalnim okolnostima.
Hadžikadunić smatra da Schmidtov odlazak ne mora nužno predstavljati prijetnju za državu, već može postati prilika za političko otrežnjenje i redefinisanje budućnosti Bosne i Hercegovine.
Kao primjer potencijala koji postoji u društvu naveo je i sportske uspjehe Bosne i Hercegovine, ističući da zemlja može postići mnogo više kada se oslobodi unutrašnjih blokada i pesimizma.