Rat u Ukrajini sve snažnije utiče na sigurnosnu situaciju širom Evrope. Povrede zračnog prostora, incidenti s dronovima, padovi projektila i sumnje na sabotaže pojačavaju zabrinutost da bi sukob mogao prerasti u mnogo širu krizu, u kojoj bi se direktno mogli naći i NATO i Rusija.

Iako Evropa nije u otvorenom ratu s Rusijom, niz događaja u posljednjih nekoliko godina pokazuje koliko brzo lokalni incident može postati ozbiljan sigurnosni problem. Zbog toga članice NATO-a pojačavaju nadzor, unapređuju vojne kapacitete i pripremaju se za različite scenarije, nastojeći istovremeno izbjeći direktan sukob s Moskvom.

Posebnu zabrinutost izazivaju događaji u području Crnog mora, gdje su zabilježeni napadi na trgovačke brodove i incidenti koji ugrožavaju pomorski saobraćaj. Bugarska i Rumunija, koje su članice NATO-a, nalaze se na važnom dijelu evropskog sigurnosnog prostora uz Ukrajinu.

Evropski zvaničnici upozoravaju da se posljedice rata više ne mogu posmatrati samo kroz borbe na ukrajinskom tlu. Sve veći značaj imaju zaštita infrastrukture, nadzor granica, sigurnost plovidbe i odbrana od bespilotnih letjelica.

Incidenti koji su uznemirili NATO

Jedan od najpoznatijih slučajeva dogodio se u martu 2022. godine, kada se bespilotna letjelica Tu-141 srušila u Zagrebu, nakon što je preletjela više država. Letjelica je nosila eksploziv, ali u incidentu nije bilo ljudskih žrtava. Događaj je otvorio ozbiljna pitanja o sposobnosti evropskih država da pravovremeno otkriju i zaustave neidentificirane letjelice.

U novembru iste godine projektil je pao na poljsko selo Pševoduv, pri čemu su poginule dvije osobe. Tadašnje procjene pokazale su da je najvjerovatnije riječ o ukrajinskoj protivzračnoj raketi koja je zalutala tokom ruskih napada na Ukrajinu. NATO je tada saopćio da nema pokazatelja da je Poljska namjerno napadnuta.

Narednih godina zabilježeni su novi incidenti s dronovima i ostacima letjelica u Rumuniji, dok je Poljska u septembru 2025. prijavila povrede svog zračnog prostora bespilotnim letjelicama. Takvi događaji pokrenuli su rasprave o tome kako reagovati na potencijalne prijetnje, a da se istovremeno ne izazove nekontrolisana eskalacija.

Upozorenja se ne odnose samo na vojnu opremu. Evropske države istražuju i slučajeve ometanja saobraćaja, sumnjivih aktivnosti u blizini vojnih objekata te mogućih sabotaža na infrastrukturi. U pojedinim slučajevima odgovornost nije konačno utvrđena, zbog čega je važno razlikovati potvrđene činjenice od sumnji i političkih optužbi.

Zašto direktan sukob još nije izbio?

Jedno od ključnih pitanja jeste kako NATO može odgovoriti na incidente koji se događaju u blizini njegovih granica, a da ne uđe u direktan rat s Rusijom.

Član 5. Sjevernoatlantskog ugovora predviđa kolektivnu odbranu u slučaju oružanog napada na članicu Saveza. Međutim, svaka povreda zračnog prostora ili pad projektila ne znači automatsko pokretanje zajedničke vojne akcije. Saveznici procjenjuju okolnosti, ozbiljnost događaja i raspoložive dokaze, a odgovor može uključivati različite političke, diplomatske i vojne mjere.

NATO je više puta poručio da želi izbjeći direktan sukob, ali da će braniti teritoriju svojih članica. Rusija, s druge strane, odbacuje optužbe o organizovanju sabotaža i namjernim napadima na evropske države.

Najveća opasnost leži u mogućnosti pogrešne procjene. Incident koji je prvobitno slučajan mogao bi izazvati vojni odgovor, a zatim pokrenuti lanac poteza koje bi druga strana protumačila kao eskalaciju.

Evropa povećava ulaganja u odbranu

Zbog promijenjene sigurnosne situacije, evropske članice NATO-a povećavaju izdvajanja za odbranu, unapređuju protivzračnu zaštitu i ulažu u sisteme za otkrivanje dronova. Istovremeno se održavaju vojne vježbe i jača saradnja u nadzoru zračnog i pomorskog prostora.

Ipak, upozorenja o mogućem širem sukobu ne znače da je direktan rat NATO-a i Rusije neizbježan. NATO je ranije saopćavao da ne vidi neposrednu prijetnju napada na Savez, iako je istovremeno upozoravao na rast hibridnih aktivnosti i potrebu za većom pripravnošću.

Evropa se tako nalazi između dva cilja: jačanja odbrane kako bi se spriječio mogući napad i izbjegavanja poteza koji bi postojeće tenzije pretvorili u otvoreni sukob. U takvim okolnostima svaki novi incident uz granice NATO-a pažljivo se prati, jer bi njegove posljedice mogle daleko nadmašiti mjesto na kojem se dogodio.