Urednik lista „Preporod“ Elvedin Subašić u svom uvodniku oštro je kritikovao pojavu političkog i interesnog „botovanja“, posebno u kontekstu aktuelnih izbora za reisul-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Subašić upozorava da se u izbornim godinama povećava broj ljudi koji bez kritičkog razmišljanja podržavaju određene kandidate, ali istovremeno napadaju njihove protukandidate.
Prema njegovom mišljenju, problem nije samo u tome što neko simpatizira određenog kandidata, već kada se podrška pretvori u organizirano omalovažavanje drugih.
„Vojska botova“ napada protukandidate
Subašić navodi da je karakteristika takvog ponašanja pokušaj da se protivnik diskvalificira, pa čak i „izvede“ iz vjere, nacije ili zajednice.
Takvi pojedinci, smatra on, zbog interesa određenih grupa zanemaruju vlastito mišljenje i postaju dio mase koja slijedi unaprijed postavljene poruke.
Posebno problematičnim smatra to što takav način komunikacije onemogućava argumentiranu raspravu.
Umjesto razgovora o programima, planovima i sposobnostima kandidata, javni prostor se, prema njegovoj ocjeni, pretvara u prostor za napade, insinuacije i omalovažavanje.
Botovanje se pokušava prenijeti i u Islamsku zajednicu
Jedan od ključnih dijelova njegovog uvodnika odnosi se upravo na izbore za reisul-ulemu.
Subašić smatra da se pojedinci i grupe prema izborima u Islamskoj zajednici pokušavaju ponašati kao prema političkim izborima.
Kako navodi, „vojska botova“ dobija zadatak da o kandidatima govori istim rječnikom i na isti način kao što se to radi u političkim kampanjama.
Takav pristup, smatra Subašić, nije primjeren izboru reisul-uleme.
„Izbori za reisul-ulemu nisu opći izbori“
Subašić posebno podsjeća da reisul-ulemu ne biraju svi građani, niti se izbor odvija na način na koji se održavaju politički izbori.
Izborno tijelo čini više od 400 osoba, a njegova je uloga da između kandidata izabere onoga za kojeg smatra da je najbolji za Islamsku zajednicu.
Zbog toga Subašić upozorava da se na izborno tijelo ne bi smjelo vršiti organizirani pritisak.
„Nijedan kandidat ne bi trebao željeti da na to izborno tijelo utječe bilo kakva botovska vojska ili interes koji nije interes Islamske zajednice i naroda“, navodi Subašić.
Program prije svega
U svom tekstu Subašić postavlja i pitanje kako neko može tvrditi da zna za koga treba glasati ako nije pročitao program, plan ili strategiju kandidata.
Smatra da simpatija prema određenoj osobi sama po sebi nije dovoljna.
Prema njegovom mišljenju, ozbiljan i odgovoran pristup podrazumijeva analizu onoga što je kandidat ranije radio, ali i onoga što planira uraditi ukoliko bude izabran.
„Svaki čovjek može imati simpatije prema nečijem načinu rada i dijeliti s njim stavove o brojnim pitanjima“, navodi Subašić, uz poruku da bi budućnost Zajednice trebala biti važnija od ličnih simpatija.
Kritika kandidata ili organizovana kampanja?
Subašić ukazuje i na razliku između legitimne kritike i organiziranog napada.
Prema njegovoj ocjeni, dio javnih istupa ne bavi se prednostima kandidata, već prvenstveno njihovim manama, uz korištenje insinuacija i konstrukcija.
Zbog toga smatra da je potrebno sačuvati prostor za ozbiljnu raspravu o kandidatima i njihovim programima.
Na kraju poručuje da niko ne bi trebao biti imenovan na odgovornu funkciju prije nego što predstavi jasnu strategiju, dok bi se istovremeno morao analizirati i njegov dotadašnji rad.
Subašićeva poruka je da izbor reisul-uleme ne smije postati kopija političkih kampanja, već proces u kojem će odlučujući kriterij biti rad, program i dobro Islamske zajednice.