Drugi maj 1992. godine ostao je duboko urezan u historiju Bosna i Hercegovina kao jedan od najdramatičnijih dana početka rata – ne samo zbog žestokih napada na Sarajevo, već i zbog poteza koji je šokirao domaću i svjetsku javnost.
Na današnji dan, snage Jugoslavenska narodna armija izvele su presedan bez presedana – na sarajevskom aerodromu zarobile su tadašnjeg predsjednika Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović.
Izetbegović se vraćao s međunarodnih pregovora u Portugalu, zajedno s članovima delegacije, kada je po slijetanju lišen slobode i odveden u kasarnu u Lukavici, koja je bila pod kontrolom JNA. Uprkos insistiranju da bude pušten u grad, vojni vrh je njegovo oslobađanje uslovio – tražeći omogućavanje izlaska vojnicima JNA iz opkoljenog Sarajeva.
Dramatična situacija prenošena je i uživo putem tadašnje televizije, gdje je Izetbegović u razgovoru sa Ejup Ganić izgovorio rečenicu koja je obišla svijet: „Ja sam ovdje praktički zarobljenik“.
Dok su trajali pregovori, Sarajevo je bilo izloženo žestokim napadima. Granatirani su civilni i institucionalni objekti, a situaciju je Ganić opisivao kao otvorenu agresiju, upozoravajući na razmjere razaranja i opasnost po stanovništvo.
U kasnim satima postignut je dogovor – razmjena Izetbegovića za vojnike JNA koji su se nalazili u kasarni na Bistriku. Nakon noći provedene u zatočeništvu, Izetbegović je narednog dana vraćen u Sarajevo.
Ipak, realizacija dogovora nije prošla bez posljedica. Tokom pokušaja izvlačenja vojske i opreme iz grada, došlo je do sukoba u Dobrovoljačka ulica, gdje je poginulo šest osoba.
Otmica predsjednika jedne međunarodno priznate države od strane vojske koja je djelovala bez mandata na njenoj teritoriji ostaje jedan od najkontroverznijih i najznačajnijih događaja iz tog perioda – trenutak koji je mogao u potpunosti promijeniti tok historije Bosne i Hercegovine.