Crveni ćilim, koji bi trebao biti simbol državnog protokola i svečanosti, sve češće postaje kulisa za političke poruke i demonstraciju moći.
Dolazak visokih zvaničnika na državne događaje, fotografisanje, postrojavanja i ceremonije trebali bi predstavljati institucije države. Međutim, sve je više situacija u kojima protokol zasjenjuje ono što bi trebalo biti najvažnije – konkretan rad vlasti i problemi građana.
Od državnog simbola do političke predstave
Ćilim sam po sebi nije problem. On predstavlja dio protokola i koristi se prilikom dočeka najviših zvaničnika.
Problem nastaje kada svečana scenografija postane važnija od rezultata koji bi trebali uslijediti nakon ceremonije.
Građani od političara ne očekuju samo fotografije sa svečanih događaja, već rješenja za probleme s kojima se svakodnevno suočavaju – od ekonomije i zapošljavanja do zdravstva, infrastrukture i sigurnosti.
Kada se politička stvarnost svede na protokol, postoji opasnost da forma potisne suštinu.
Građani plaćaju, vlast se fotografiše
Državne institucije finansiraju se novcem građana. Zbog toga bi svaki javni događaj i svaka politička aktivnost trebali imati smisao koji nadilazi samu ceremoniju.
Nije sporno da zvaničnici dočekuju strane goste, prisustvuju važnim događajima ili koriste protokol. Sporno je kada se takvi događaji predstavljaju kao najveći uspjeh vlasti, dok se stvarni problemi guraju u drugi plan.
Građani žele znati šta je urađeno, koliko je novca potrošeno, šta će biti izgrađeno i hoće li im život biti bolji.
Ćilim ne može otvoriti novo radno mjesto, smanjiti cijenu života niti riješiti problem odlaska mladih.
Potrebno je više rada, a manje predstave
Politička odgovornost ne mjeri se brojem ceremonija, fotografija i izjava, nego konkretnim rezultatima.
Vlast bi trebala biti servis građana, a ne pozornica na kojoj se političari smjenjuju pred kamerama.
Ako se crveni ćilim koristi kao simbol državnosti i dostojanstva, onda bi i ponašanje onih koji po njemu hodaju trebalo odgovarati toj simbolici.
Građanima Bosne i Hercegovine ne treba još jedna politička predstava. Potrebne su im institucije koje rade, odgovornost koja postoji i rezultati koji se mogu vidjeti izvan svečanih sala i crvenih ćilima.