Bivši direktor Rudnika mrkog uglja Banovići Elvir Salihović smatra da je jedan od najvećih problema bh. rudarstva političko uplitanje u rad javnih preduzeća. Poručuje da se bez jasne dugoročne strategije i ozbiljnih ulaganja rudnici ne mogu održati.

Salihović je na čelu RMU Banovići bio od 2021. do 2023. godine. Kao jedan od najvažnijih rezultata svog mandata izdvaja činjenicu da je rudnik, uprkos požaru u jami Omazići i energetskoj krizi nakon početka rata u Ukrajini, uspio održati proizvodnju i redovno isplaćivati plaće radnicima.

Požar je uništio gotovo trećinu proizvodnih kapaciteta, ali je godišnja proizvodnja u tom periodu dostizala približno 1,6 miliona tona uglja. Danas je proizvodnja pala na oko 1,25 miliona tona.

„Ja sam direktor, a ne političar“

Salihović prihvata odgovornost za odluke koje je donosio, ali odbacuje stav da direktor može biti odgovoran za sve probleme javnog preduzeća.

Posebno govori o političkim pritiscima, za koje tvrdi da nisu vezani samo za jednu stranku. Kada političke strukture ne mogu ostvariti svoje ciljeve preko Uprave, kaže, pokušavaju utjecati preko drugih struktura i sindikata, a krajnji cilj može biti utjecaj na rudnik, radnike i biračko tijelo.

Kada je preuzeo funkciju direktora, u Banovićima je već postojao snažan politički sukob između dva sindikata, kao i između lokalnih struktura SDA i PDA.

Na kritike da nije slušao politiku odgovarao je jednostavno:

„Ja sam direktor, a ne političar.“

Salihović tvrdi da je problem u tome što svaka politička opcija nakon dolaska na vlast želi potpuno eliminisati utjecaj prethodne strukture. Istovremeno, oni koji izgube kontrolu, prema njegovim riječima, mogu djelovati po principu: ako ne upravljamo mi, neka sve stane.

„Iza svake tone uglja stoji čovjek“

Bivši direktor upozorava i na odnos prema rudarima. Smatra da se često iz kancelarija govori samo o tonama uglja, produktivnosti i troškovima, dok se zaboravlja koliko je posao rudara težak i opasan.

„Iza svake tone uglja stoji čovjek koji ulazi u jamu i radi u prašini, visokim temperaturama i svakodnevnom riziku“, poručuje Salihović.

Tokom svog mandata insistirao je na stimulacijama i dodatnim primanjima za radnike, smatrajući da je njihov rad potrebno adekvatno nagraditi.

Ipak, upozorava da ni više cijene uglja niti odgađanje problema ne mogu biti dugoročna strategija.

Bez ulaganja u proizvodnju, opremu i radnike, proizvodnja će padati, a obaveze će rasti.

Salihović smatra da država mora konačno odgovoriti šta želi od rudnika. Potrebno je jasno odrediti koliko uglja Bosni i Hercegovini treba, do kada ga planira proizvoditi, iz kojih rudnika je proizvodnja ekonomski opravdana i koliko je novca spremna uložiti.

Istovremeno se ne može govoriti o energetskoj tranziciji, očekivati sigurnu proizvodnju uglja, tražiti socijalnu stabilnost i odgađati ulaganja.

„Najskuplja opcija je ovo što danas radimo – nemamo jasnu odluku, a vrijeme prolazi“, upozorava Salihović.