Američka administracija nakon višemjesečnog rata s Iranom preispituje svoje vojno prisustvo na Bliskom istoku. Pentagon analizira budući raspored američkih snaga, uključujući mogućnost povlačenja dijela vojnika iz velikih baza u zemljama Perzijskog zaljeva.
Ipak, za sada nema odluke o potpunom povlačenju američke vojske iz regije. Riječ je o analizi kojom Washington pokušava procijeniti kakva će mu vojna strategija biti potrebna nakon završetka sukoba.
Oštećene baze mijenjaju računicu
Jedan od ključnih razloga za preispitivanje američkog prisustva jesu napadi na američke vojne objekte tokom rata. Pojedine baze u Perzijskom zaljevu bile su izložene iranskim raketnim i dronovskim napadima, što je otvorilo pitanje da li ih nakon rata ponovo graditi u istom obimu.
Pentagon zbog toga razmatra različite mogućnosti – od promjene rasporeda snaga i premještanja dijela infrastrukture do smanjenja američkog vojnog prisustva u pojedinim državama.
Istovremeno se razmatra i kako bolje zaštititi vojnike koji bi ostali u regiji. Jedna od mogućnosti je premještanje dijela vojnih instalacija pod zemlju kako bi bile otpornije na raketne i napade dronovima.
Desetine hiljada američkih vojnika
Sjedinjene Američke Države već decenijama imaju značajno vojno prisustvo na Bliskom istoku. Američke snage raspoređene su na velikom broju lokacija, od Jordana do država Perzijskog zaljeva.
Tokom rata s Iranom Washington je dodatno pojačao svoje snage, šaljući ratne brodove, borbene avione, sisteme protuzračne odbrane i drugu vojnu opremu. Prema izvještajima, u jednom trenutku u regiji je bilo raspoređeno oko 50.000 američkih vojnika i 19 ratnih brodova.
Međutim, produžavanje vojnih operacija počelo je stvarati dodatni pritisak na američku vojsku. Duge misije, potrošnja municije i opterećenje brodova i druge opreme povećavaju pitanje koliko dugo ovakav nivo angažmana može biti održiv.
Šta će biti sa saveznicima?
Eventualno smanjenje američkog prisustva moglo bi imati velike posljedice za zemlje Zaljeva koje su se godinama oslanjale na američku vojnu zaštitu.
Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein, Katar i Kuvajt imaju razvijene vlastite oružane snage, ali je američko prisustvo predstavljalo važan dio regionalnog sigurnosnog sistema.
Zbog toga bi veće američko povlačenje moglo natjerati države Zaljeva da dodatno ulažu u vlastitu odbranu i traže snažnije sigurnosne veze s drugim državama.
Washington ne odlazi preko noći
Iako se govori o mogućem povlačenju, trenutna situacija pokazuje da Amerika još nije spremna jednostavno napustiti Bliski istok.
Washington i dalje koristi vojnu i ekonomsku moć kako bi izvršio pritisak na Teheran. Istovremeno, Trumpova administracija priprema širu strategiju za period nakon rata, koja bi trebala uključivati ograničavanje iranskog utjecaja i jačanje regionalne saradnje.
Zato se trenutno više govori o promjeni načina američkog prisustva nego o potpunom odlasku.
Rat s Iranom tako bi mogao označiti kraj jedne faze američke vojne politike na Bliskom istoku. Umjesto velikih i ranjivih baza, Washington bi u budućnosti mogao pokušati imati manji broj fleksibilnijih snaga, uz veće oslanjanje na regionalne saveznike i udaljene vojne kapacitete.
Konačna odluka još nije donesena, ali sama činjenica da Pentagon ozbiljno analizira budućnost američkih baza pokazuje da je rat s Iranom promijenio računicu Washingtona o tome kako održavati vojnu moć u jednom od najvažnijih i najnestabilnijih dijelova svijeta.
