Inflacija u Bosni i Hercegovini odavno više nije vijest koja izaziva šok ili ozbiljnu reakciju javnosti. Poskupljenja su postala svakodnevnica na koju su se građani, gotovo prisilno, navikli. Više se ne postavlja pitanje zašto nešto košta više nego prije nekoliko mjeseci, nego šta se još može izbaciti iz kućnog budžeta kako bi se preguralo do naredne plate.
Prema posljednjim podacima, potrošačke cijene u Federaciji BiH u aprilu su porasle za 1,6 posto, dok godišnja inflacija iznosi 6,6 posto. Na papiru to možda djeluje podnošljivo, ali u stvarnosti znači skuplju hranu, više račune, veće troškove prevoza i svakodnevni pad životnog standarda.
Poseban problem predstavlja činjenica da rast plata već dugo ne prati rast troškova života. Sindikalna potrošačka korpa za april 2026. godine iznosila je 3.340 KM, dok prosječna plata u Federaciji BiH iznosi 1.643 KM. To znači da prosječna primanja danas nisu dovoljna ni za polovinu osnovnih mjesečnih troškova četveročlane porodice.
Inflacija tako više nije samo ekonomski termin ili statistički podatak. Ona je postala stil preživljavanja. Građani se sve češće odriču stvari koje su nekada smatrane normalnim dijelom života — kvalitetnije hrane, odlaska ljekaru, putovanja ili bilo kakvog planiranja budućnosti.
Najveći problem možda nije ni samo poskupljenje, nego činjenica da društvo polako gubi osjećaj pobune. Kada ljudi prestanu vjerovati da može biti bolje, tada rast cijena postaje tek još jedna informacija u dnevnom nizu političkih prepirki i svakodnevnih vijesti.
U zemlji u kojoj je luksuz postalo otići u kupovinu bez računanja svake marke ili napuniti rezervoar automobila bez razmišljanja o narednim danima, više nije ključno pitanje kolika je stopa inflacije. Mnogo važnije pitanje postaje koliko su građani spremni dodatno spuštati kriterije života kako bi statistika i dalje djelovala “pod kontrolom”.