Borački dodatak – priznanje ili još jedno razočaranje?
Dok vlast u Vlada Federacije Bosne i Hercegovine govori o stabilnosti budžeta i “realnim rješenjima”, običan čovjek opet ima osjećaj da se teret najviše prelama preko leđa onih koji su već na dnu.
Najnoviji prijedlog o boračkom dodatku, koji bi iznosio 1,5 KM po mjesecu provedenom u ratu, predstavljen je kao važan iskorak. Međutim, kada se brojke stave na papir, slika izgleda mnogo drugačije. Borac koji je proveo četiri godine u odbrani zemlje može očekivati oko 70-ak maraka mjesečno. Pitanje koje se samo nameće: može li to promijeniti nečiji život?
Teško.
Istovremeno, premijer Nermin Nikšić i drugi visoki funkcioneri primaju plate koje prelaze 5.000 KM mjesečno. To znači da za jednu godinu zarade iznos koji prosječan borac kroz ovaj dodatak ne bi dobio ni za nekoliko decenija.
I tu nije problem samo u brojkama – nego u osjećaju nepravde.
Jer dok se od boraca očekuje razumijevanje i strpljenje, uz objašnjenje da budžet ne može izdržati veća izdvajanja, rijetko se čuje da će oni na vrhu podnijeti isti teret. A narod to vidi. Vidi razliku između riječi i stvarnosti.
Oni koji su branili ovu zemlju danas ne traže luksuz. Ne traže bogatstvo. Traže dostojanstvo. Traže osjećaj da njihova žrtva nije svedena na simboliku i sitne iznose koji jedva pokrivaju osnovne troškove.
Zato ovaj dodatak, kakav je sada predložen, za mnoge nije rješenje – nego podsjetnik na to koliko je jaz između vlasti i naroda i dalje dubok.
I dok se u institucijama vode rasprave o milijardama, na terenu ostaje isto pitanje koje se godinama ponavlja:
Ako se najviše štedi na onima koji imaju najmanje – kakvu poruku time šaljemo?