Iako vlasti i privrednici najavljuju konferencije, finansijsku podršku i nova zapošljavanja, jasno je da bivši radnici Koksare ovim mjerama neće biti potpuno zadovoljni. Za njih, gubitak stabilnog radnog mjesta i dugogodišnjeg poslodavca nije lako nadoknaditi. Novčane naknade i nova radna mjesta mogu ublažiti posljedice, ali ne zamjenjuju sigurnost, radnu kulturu i dugogodišnju pripadnost firmi.
Mnogi radnici se suočavaju s dodatnim problemima – nedostatkom radnog staža za penziju ili neuregulisanim doprinosima – što čini da trenutno stanje djeluje kao polovično rješenje. Dok se očekuje da oko 350 ljudi pronađe novu priliku, ostali i dalje ostaju u nesigurnosti, što izaziva opravdanu zabrinutost i frustraciju među bivšim zaposlenima.
Možda bi dugoročno bilo bolje da smo se više potrudili i sačuvali Koksaru živom – modernizovali proizvodnju, podržali održivost fabrike i spriječili gubitak stotina radnih mjesta. Takav pristup bi očuvao sigurnost i stabilnost za radnike, ali i cijelu lokalnu zajednicu.
Ukratko, iako su najavljene mjere korak naprijed, stvarni osjećaj radnika i dalje je nezadovoljstvo i zabrinutost zbog neizvjesne budućnosti.