Imovinski kartoni funkcionera u Bosni i Hercegovini trebali bi građanima omogućiti uvid u njihovu imovinu. Međutim, pitanje je koliko ti podaci zaista otkrivaju stvarno stanje.
Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala BiH, upozorava da u BiH još ne postoji efikasan sistem provjere tačnosti podataka koje funkcioneri prijavljuju.
To znači da samo postojanje imovinskog kartona ne garantuje da je u njemu navedena kompletna imovina.
Ko kontroliše prijavljene podatke?
Na državnom nivou funkcioneri imaju obavezu prijavljivanja imovine. Centralna izborna komisija BiH prikuplja i objavljuje njihove imovinske kartone.
Međutim, prema objašnjenju Korajlić, CIK nema mandat da provjerava da li su navedeni podaci tačni.
Upravo tu vidi jedan od ključnih problema postojećeg sistema.
Ako se utvrdi da neki podatak nije tačan, ne postoji dovoljno efikasan mehanizam koji bi automatski pokrenuo provjeru i eventualne mjere.
Imovina može biti upisana na druge osobe
Poseban problem predstavlja stvarno vlasništvo nad kompanijama i drugom imovinom.
Korajlić upozorava da pojedine firme mogu biti formalno registrovane na druge osobe. Isto se, kako navodi, može odnositi i na imovinu.
Zbog toga se, prema njenom mišljenju, kontrola ne bi trebala završavati na onome što funkcioner prijavi na vlastito ime.
U provjeru bi trebalo uključiti i povezane osobe, članove porodice te druge vlasničke strukture koje mogu biti povezane s javnim funkcionerom.
U BiH dodatni problem predstavlja i nedovoljna transparentnost registara stvarnog vlasništva. Zbog toga je, kako upozorava Korajlić, teže utvrditi ko zaista stoji iza pojedinih kompanija.
Kontrola postoji samo ako se podaci mogu provjeriti
Ovo pitanje posebno je važno zbog mogućeg sukoba interesa. Transparency International BiH je početkom 2026. pokrenuo inicijativu za novi zakon u Federaciji BiH, kojim bi se uspostavio nezavisni organ za utvrđivanje i sankcionisanje sukoba interesa te provjeru imovinskih kartona.
Istovremeno, primjer Brčko distrikta pokazuje da provjera može uključivati poređenje prijavljenih podataka sa službenim evidencijama. Tamošnja komisija je ove godine provjeravala podatke o nekretninama i u pojedinim slučajevima tražila dodatnu dokumentaciju i pojašnjenja.
Problem, dakle, nije samo u tome šta funkcioneri prijave.
Jednako važno pitanje je ko ima ovlaštenje, podatke i mehanizme da provjeri da li prijavljena imovina zaista odgovara stvarnom stanju.