Smrt Ratka Mladića ponovo je otvorila bolna sjećanja na rat u Bosni i Hercegovini, a posebno na Srebrenicu. Među onima koji su se oglasili je i Bob Stjuart, bivši komandant britanskog bataljona Ujedinjenih naroda u BiH, koji je početkom rata iz neposredne blizine pratio situaciju oko Srebrenice.

Stjuart je u autorskom tekstu objavljenom u britanskom „Telegraphu“ opisao Mladića kao „zlog čovjeka“ i „psihopatskog kasapina“, poručivši da, iako ne osjeća zadovoljstvo zbog smrti bilo koga, za bivšim komandantom Vojske Republike Srpske neće pustiti suzu.

Njegovo svjedočenje posebno je značajno zbog činjenice da je tokom 1992. i 1993. godine komandovao britanskim bataljonom u sastavu UN-a i direktno pratio stanje u i oko Srebrenice.

„Mladić je stegnuo obruč oko Srebrenice“

Stjuart se prisjetio dolaska u Bosnu početkom devedesetih, kada je Mladićeva vojska već držala Srebrenicu pod opsadom.

Prema njegovom svjedočenju, gotovo ništa nije moglo normalno ući u grad niti izaći iz njega.

Stanovništvo je bilo izolirano, gladovalo je i živjelo pod stalnom prijetnjom granatiranja. Stjuart navodi da su ljudi koji bi pokušali pobjeći iz Srebrenice imali vrlo male šanse da prežive ako bi ih zarobile Mladićeve snage.

U aprilu 1993. godine, britanska obavještajna služba obavijestila je Stjuarta o očajničkim pozivima stanovnika Srebrenice koji su tražili pomoć.

„Vapaji za pomoć bili su potresni“, prisjetio se britanski oficir.

Britanski vojnici krenuli prema Srebrenici

Stjuart je tada odlučio pokušati poslati dio svojih snaga prema Srebrenici, iako se grad nalazio izvan njegovog područja odgovornosti.

Za pomoć se obratio višoj komandi u Velikoj Britaniji, a zatim angažovao eskadrilu B 9./12. lancerske regimente koja se nalazila u blizini Tuzle.

Njeni pripadnici prešli su linije fronta i dva dana se probijali prema Srebrenici kroz težak teren i loše vremenske uslove.

Stigli su do Konjević Polja, nekoliko kilometara od Srebrenice.

Tamo su ih stanovnici dočekali uvjereni da je međunarodna zajednica konačno došla da ih zaštiti.

Ali ubrzo je uslijedio napad.

„Oko 20 ljudi je poginulo“

Stjuart navodi da je područje iznenada zasuto artiljerijskom vatrom.

Britanski vojnici bili su zaštićeni oklopnim vozilima, ali civili oko njih nisu.

Prema njegovom svjedočenju, oko 20 ljudi je poginulo, dok je mnogo više osoba ranjeno.

Posebno je opisao hrabrost medicinara Svjetske zdravstvene organizacije koji su izlazili izvan vozila kako bi pomogli povrijeđenima.

Britanska eskadrila nastavila je put prema Srebrenici.

Stanovnici su ih dočekali s oduševljenjem, smatrajući da su stigli oslobodioci.

Srebrenica proglašena „zaštićenom zonom“

Dan kasnije u Srebrenicu je helikopterom stigao francuski general Philippe Morillon, komandant UN-a.

Stjuart se prisjeća da je Morillon stanovnicima objavio da će Srebrenica biti proglašena „zaštićenom zonom“.

Vijeće sigurnosti UN-a potom je Rezolucijom 819 od 16. aprila 1993. godine formaliziralo status Srebrenice kao zaštićene zone.

Britanske snage su nakon određenog vremena napustile područje, a zamijenile su ih kanadske, a potom nizozemske jedinice UN-a.

Dvije godine kasnije, u julu 1995., Srebrenica je pala.

Uslijedila su masovna pogubljenja Bošnjaka, uglavnom muškaraca i dječaka.

„Mladić nije mario za odluke UN-a“

Stjuart smatra da Mladića odluke međunarodne zajednice nisu zaustavile.

„Ujedinjeni narodi nisu imali dovoljno vojnika na tom području da ga zaustave“, naveo je bivši britanski komandant.

Mladić je, prema njegovom svjedočenju, nastavio s granatiranjem i ubijanjem zarobljenih sve do pada Srebrenice 1995. godine.

Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju kasnije je Mladića pravosnažno osudio na doživotni zatvor za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, uključujući njegovu ulogu u genocidu u Srebrenici i opsadi Sarajeva.

„Odgovoran je za mnogo više smrti“

Stjuart je u svom tekstu posebno naglasio da smatra da broj ljudi čija je smrt povezana s Mladićevim djelovanjem nadilazi 8.372 evidentirane žrtve.

To je njegova procjena, dok se broj od 8.372 odnosi na dokumentirane žrtve Srebrenice koje navodi Istraživačko-dokumentacioni centar.

Bivši britanski komandant, međutim, ne govori samo o julu 1995. godine. Njegovo svjedočenje obuhvata i prethodne godine opsade, granatiranja i stradanja stanovništva Srebrenice.

„Za Mladićem neću pustiti nijednu suzu“

Na kraju svog svjedočenja Stjuart je ostavio jednu od najoštrijih poruka.

Kazao je da ne osjeća zadovoljstvo zbog smrti bilo kojeg čovjeka, ali da za Ratkom Mladićem neće pustiti nijednu suzu.

Za čovjeka koji je početkom rata kao komandant britanskih snaga UN-a gledao patnju stanovništva Srebrenice, Mladićeva smrt tako nije razlog za slavlje, ali ni za žaljenje.

„General Ratko Mladić bio je zao čovjek koji je dopustio da se dogodi genocid. Ne osjećam zadovoljstvo zbog smrti bilo koga, ali za Mladićem neću pustiti nijednu suzu“, poručio je Stjuart.