Nebojša Vukanović nastavio je sa žestokom političkom retorikom prema Bošnjacima i njihovim predstavnicima, a nakon kontroverznih komentara o Ratku Mladiću i napada na generala Atifa Dudakovića, ovaj put se obrušio na potpredsjednika Republike Srpske Ćamila Durakovića.

Vukanović je Durakovića nazvao „najodvratnijim“ političarem, a posebno se obrušio na njegovu porodicu. U svojoj objavi iznio je tvrdnju da se Duraković navodno „nikada nije odrekao djeda ustaše koji je ubijao Srbe“.

Za takvu tvrdnju Vukanović nije ponudio relevantne dokaze koji bi je potkrijepili, pa ona ostaje njegova politička optužba.

Od Mladića do Durakovića

Vukanovićeva posljednja objava dolazi nakon niza njegovih istupa koji su izazvali burne reakcije u javnosti.

Nakon smrti Ratka Mladića, pravosnažno osuđenog za genocid i druge ratne zločine, Vukanović je objavio tekst u kojem je bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske opisivao izrazito pozitivnim riječima, ističući njegov odnos prema vojnicima i navodni ugled koji je uživao među njima.

Nakon kritika zbog takvih stavova, Vukanović je napao sarajevske medije, optužujući ih za „antisrpsku histeriju“, a zatim je otvorio pitanje presuda i procesa protiv generala Armije BiH Atifa Dudakovića i Sakiba Mahmuljina.

Sada je na red došao i Duraković.

Porodica kao sredstvo političkog obračuna

Najviše pažnje u Vukanovićevoj najnovijoj objavi privuklo je upravo spominjanje Durakovićevog djeda.

Politička odgovornost neke osobe ne može se određivati na osnovu postupaka njenih predaka. Još manje se porodično porijeklo može koristiti kao argument za diskreditaciju političkog protivnika.

Ukoliko postoje konkretni dokazi o bilo čijim postupcima tokom Drugog svjetskog rata, oni trebaju biti predmet historijskih istraživanja i provjere, a ne sredstvo za političko etiketiranje potomaka.

Vukanović je, međutim, upravo porodičnu vezu iskoristio kao jedan od glavnih elemenata napada na Durakovića.

Duraković godinama na meti

Ćamil Duraković već godinama je jedna od najčešćih meta žestokih napada iz političkih krugova u RS-u.

Kao bivši načelnik Srebrenice i aktuelni potpredsjednik RS-a iz reda bošnjačkog naroda, Duraković često javno govori o položaju Bošnjaka u ovom entitetu, Srebrenici, ratnim zločinima i odnosu institucija RS-a prema bošnjačkim povratnicima.

Prošlog mjeseca posebno je reagovao nakon što je MUP RS-a pozvao na saslušanje 26 sadašnjih i bivših saradnika Memorijalnog centra Srebrenica. Duraković je tada poručio da slučaj ne vidi samo kao pitanje jedne institucije, već kao odnos prema Bošnjacima u RS-u.

Takve njegove izjave često izazivaju burne reakcije političara iz RS-a.

Retorika sve oštrija

Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da se politička polemika sve češće pretvara u međusobno vrijeđanje, etničko etiketiranje i vraćanje na porodične i ratne teme.

Vukanović je ranije znao kritikovati i vlast u RS-u, ali se posljednjih dana njegov javni nastup sve više vrti oko ratne prošlosti i obračuna sa bošnjačkim političarima.

Zanimljivo je da je prije samo nekoliko sedmica Branislav Borenović Vukanovića optužio da svojim djelovanjem više šteti opoziciji nego vlasti, navodeći da proizvodi sukobe i da se previše bavi drugim opozicionarima.

Politička kritika ili govor mržnje?

Kritika političara legitimna je u svakom demokratskom društvu.

Može se kritikovati Durakovićev rad, njegove izjave, politički stavovi ili odnos prema institucijama RS-a.

Ali kada politička rasprava prelazi na porodično porijeklo, nacionalno etiketiranje i optužbe o precima, onda se više ne govori o ozbiljnoj političkoj debati.

Upravo zato Vukanovićeva posljednja objava izaziva dodatne reakcije.

Umjesto rasprave o konkretnim političkim potezima Ćamila Durakovića, javnost ponovo dobija priču o ustašama, Srbima, Bošnjacima i ratnoj prošlosti.

Ratna prošlost ne smije biti političko oružje

Bosna i Hercegovina je društvo u kojem gotovo svaka politička rasprava može biti vraćena nekoliko decenija unazad.

Ali upravo zbog toga bi političari trebali biti posebno oprezni.

Jer kada se ratna prošlost koristi za svakodnevne političke obračune, posljedica nije suočavanje s historijom, nego produbljivanje podjela.

Vukanović svojim posljednjim istupom ponovo je otvorio upravo tu vrstu političkog sukoba.

Od hvaljenja osuđenog ratnog zločinca, preko napada na generale Armije BiH, do brutalnog udara na Ćamila Durakovića i njegove porodice – Vukanovićeva politička retorika posljednjih dana sve više prelazi granice ozbiljne političke debate.