U politici ostavka bi trebala značiti preuzimanje odgovornosti. U Kantonu Sarajevo ona je, međutim, postala primjer kako se odgovornost može formalno preuzeti, a da se u praksi gotovo ništa ne promijeni.

Nihad Uk podnio je ostavku na mjesto premijera Kantona Sarajevo nakon tragične tramvajske nesreće, a Skupština KS njegovu ostavku prihvatila je 6. marta. Time je pala i Vlada KS, ali je ista vlada nastavila raditi u tehničkom mandatu.

Za građane koji su nakon tragedije tražili političku odgovornost, poruka je teško mogla biti jasnija: ostavka je prihvaćena, ali vlast nije stvarno otišla.

Ostavka koja nije promijenila ništa

Uk je ostavku predstavio kao čin političke i moralne odgovornosti. Međutim, nakon njenog prihvatanja institucije Kantona Sarajevo nisu dobile novu vladu.

Umjesto toga, postojeći ministri nastavili su obavljati poslove u tehničkom mandatu.

Upravo zbog toga su se pojavile kritike da je ostavka bila više politički potez za smirivanje javnosti nego stvarno povlačenje s vlasti. I ranije su iz opozicije tvrdili da je riječ o „fiktivnoj“ ostavci koja vlasti omogućava da ostanu na funkcijama.

Šteta također govorio o ostavci

Posebno je zanimljiv slučaj ministra saobraćaja Adnana Štete.

Prema navodima komentara, Šteta je nakon nesreće rekao da je ponudio ostavku, ali da su ga kolege odgovorile od te odluke. Tako je ostavka ostala samo na nivou izjave, dok je ministar nastavio obavljati svoju funkciju.

Građaninu je teško objasniti šta onda ostavka zapravo znači.

Ako funkcioner smatra da je politički odgovoran za problem dovoljno ozbiljan da ponudi ostavku, ali nakon toga ostane na istoj poziciji, onda ostaje samo pitanje je li ostavka bila stvarna namjera ili politička poruka upućena javnosti.

I direktor GRAS-a ostao na funkciji

Slična situacija spominje se i u slučaju direktora GRAS-a Senada Mujagića.

On je nakon tragedije podnio ostavku, ali je i dalje ostao na čelu preduzeća, dok cijela priča o odgovornosti za stanje u javnom prijevozu nije dobila epilog koji bi građanima ulio povjerenje.

A upravo je javni prijevoz jedan od sistema od kojeg građani Sarajeva svakodnevno zavise.

Šta onda građanima znači ostavka?

Građani ne traže političare koji će ostavku koristiti kao alat za popravljanje rejtinga ili smirivanje protesta.

Traže odgovornost.

Traže da se nakon tragedije utvrdi ko je napravio propust, ko je znao za problem, ko nije reagovao i ko zbog toga treba snositi političke ili druge posljedice.

Jer ako se sve završi tako što funkcioner formalno podnese ostavku, a sistem nastavi funkcionirati gotovo identično kao prije, onda se opravdano postavlja pitanje čemu je cijeli čin služio.

Magoda i nova pitanja

U međuvremenu se otvorilo i pitanje ministra kulture i sporta Kenana Magode nakon hapšenja njegovog maloljetnog sina zbog sumnje u podmetanje požara u Vitezu.

Magoda se javno oglasio, ali nije podnio ostavku.

Naravno, krivična odgovornost njegovog sina ne može se automatski prebacivati na ministra. Ipak, slučaj je ponovo otvorio pitanje političke i moralne odgovornosti funkcionera kada se njihova imena nađu u centru ozbiljnih afera i javnih kontroverzi.

Vlada koja je pala, ali nije otišla

Najveći paradoks cijele situacije jeste činjenica da je Vlada KS formalno pala, ali građani i dalje gledaju gotovo ista lica na istim funkcijama.

U takvom sistemu ostavka postaje samo papir.

A građanima Sarajeva ne trebaju papiri, izjave i politički teatar. Trebaju im institucije koje rade, odgovornost koja ima posljedice i vlast koja neće čekati da tragedija ili pritisak javnosti natjeraju funkcionere da priznaju da postoji problem.

Jer ostavka bez stvarnog odlaska nije preuzimanje odgovornosti. To je samo politički gest.