Prije šest godina tadašnji ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić upozoravao je da Bosna i Hercegovina ne smije postati „depo za migrante“. Danas se njegovo upozorenje ponovo našlo u centru pažnje zbog novih planova Evropske unije o vraćanju migranata u treće zemlje.
Evropski parlament i Evropsko vijeće usaglasili su novu uredbu o vraćanju, kojom se stvara pravni okvir za slanje osoba koje nemaju pravo boravka u državama članicama u treće zemlje.
Planirani „povratnički centri“ mogli bi biti krajnja odredišta ili tranzitni centri iz kojih bi migranti bili vraćani u zemlje porijekla ili druge treće zemlje.
Zašto se spominje Zapadni Balkan?
Nova politika izazvala je zabrinutost organizacija koje se bave pravima migranata. Posebno se upozorava da bi zemlje Zapadnog Balkana, uključujući BiH, zbog već postojeće infrastrukture mogle postati lokacije za takve centre.
U Bosni i Hercegovini već postoji mreža prihvatnih, azilantskih i imigracionih objekata ukupnog kapaciteta oko 2.600 osoba. U njihovu izgradnju i opremanje tokom prethodne decenije značajna sredstva uložila je Evropska unija.
Na prostoru Zapadnog Balkana identifikovano je oko 40 migracijskih centara, od kojih je približno 15 novoizgrađeno ili značajno unaprijeđeno evropskim novcem.
Ukupni kapacitet objekata u Srbiji i BiH prelazi 8.000 osoba.
„Imamo razloga da brinemo da zemlje Zapadnog Balkana potencijalno postanu povratnički centri“, upozorio je Emir Prcanović iz organizacije „Vaša prava“, uz ocjenu da bi regija zbog svoje lokacije mogla postati svojevrsni centar za povrat migranata.
Ipak, za sada nema zvanične potvrde da je BiH određena kao lokacija za neki od budućih centara.
EU već ispituje mogućnosti
Pojedine članice EU, među kojima su Nizozemska, Grčka, Austrija, Njemačka i Danska, već su počele ispitivati mogućnost aranžmana s trećim zemljama.
Evropska komisija navodi da nekoliko država članica razmatra inicijativu o povratničkim centrima, ali naglašava da sama Komisija ne pregovara o konkretnim sporazumima.
Zamjenik ministra za migracije Kipra Nicholas Ioannides ranije je kazao da bi se takvi centri mogli nalaziti u Africi ili Aziji, ali ne blizu evropskih granica.
Na Zapadnom Balkanu ideja nije potpuno nova.
Albanija je s Italijom 2023. godine potpisala sporazum prema kojem je Italija trebala koristiti centre u Albaniji za migrante spašene u međunarodnim vodama. Međutim, projekat je naišao na ozbiljne pravne prepreke, a italijanski i evropski sudovi u više slučajeva naložili su prebacivanje migranata u Italiju.
Srbija je, također, s Mađarskom i Austrijom 2022. godine potpisala memorandum o razumijevanju koji je uključivao saradnju u vraćanju odbijenih tražilaca azila.
Radončićevo upozorenje iz 2020. godine
Upravo je pitanje odnosa BiH prema migrantima bilo jedno od ključnih pitanja tokom mandata Fahrudina Radončića na mjestu ministra sigurnosti.
Radončić je 2020. godine insistirao na deportaciji ilegalnih ekonomskih migranata u zemlje porijekla i javno poručivao da BiH neće pristati da postane „depo za migrante“.
Zbog neslaganja oko migrantske politike i načina saradnje sa zemljama porijekla migranata, Radončić je u junu 2020. godine podnio ostavku na funkciju ministra sigurnosti.
Šest godina kasnije okolnosti su drugačije, ali pitanje koje je tada postavljao ponovo se otvara.
Evropska unija sada razvija pravni okvir koji bi omogućio vraćanje osoba bez prava boravka u treće zemlje, dok BiH već ima infrastrukturu i iskustvo u prihvatu migranata.
Hoće li BiH prihvatiti novu ulogu?
Najveća nepoznanica ostaje hoće li Bosna i Hercegovina pristati na eventualni dogovor kojim bi primala osobe vraćene iz država Evropske unije.
Organizacije za zaštitu ljudskih prava upozoravaju da bi takav sistem mogao otvoriti ozbiljna pitanja zaštite migranata, posebno ako se ljudi vraćaju u zemlje u kojima nemaju adekvatnu pravnu zaštitu.
S druge strane, evropske države su pod sve većim političkim pritiskom da povećaju broj deportacija osoba kojima je odbijen azil ili koje nemaju pravo boravka.
BiH za sada nije dobila zvaničnu ponudu da postane domaćin takvog centra. Ipak, činjenica da već posjeduje razvijenu migrantsku infrastrukturu i da se nalazi na jednom od glavnih evropskih migracijskih pravaca čini pitanje posebno osjetljivim.
Radončićevo upozorenje iz 2020. godine zato ponovo dobija na značaju: može li BiH ostati zemlja tranzita i privremenog prihvata ili bi jednog dana mogla postati prostor u koji će bogatije evropske države vraćati dio migranata koje ne žele na svojoj teritoriji?