Dok svjetska pažnja ostaje usmjerena na moguće približavanje Sjedinjenih Američkih Država i Irana, na Bliskom istoku se paralelno oblikuje novo geopolitičko rivalstvo koje bi moglo obilježiti naredne godine. Sve više analitičara upozorava da se Turska i Izrael nalaze na putu ozbiljnog regionalnog sukoba interesa, uz stvaranje suprotstavljenih saveza širom istočnog Mediterana i Bliskog istoka.
Pad režima Bašara al-Asada u Siriji i jačanje turskog uticaja kroz novu vlast u Damasku značajno su promijenili ravnotežu snaga u regionu. Ankara sve otvorenije nastupa kao zaštitnik svojih interesa u Siriji, Libanu i širem području Levanta, dok Izrael na takve poteze odgovara širenjem vlastite mreže saveznika.
Kao odgovor na rastući turski uticaj, Izrael je tokom prošle godine dodatno produbio vojnu saradnju s Grčkom i Kiprom, nastojeći u taj savez uključiti i Sjedinjene Američke Države te Francusku. Dodatni korak napravljen je početkom juna kada su Kipar i Francuska potpisali sporazume koji omogućavaju snažnije francusko vojno prisustvo na ostrvu.
Taj potez izazvao je burne reakcije iz Ankare. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan već ranije je saradnju Izraela, Grčke i Kipra opisao kao „osovinu zla“, dok su turski zvaničnici poručili da Francuska nema pravo raspoređivati trupe na Kipru bez saglasnosti svih relevantnih strana.
Paralelno s tim, Turska intenzivno radi na jačanju odnosa s Egiptom nakon višegodišnjeg zahlađenja. Zajedničke vojne vježbe u istočnom Mediteranu i saradnja vazduhoplovnih snaga dvije zemlje tumače se kao pokušaj Ankare da oko sebe okupi blok država koje bi mogle predstavljati protivtežu izraelskim savezništvima.
Posebnu pažnju izazvali su i navodi da je Turska savjetovala sirijskom predsjedniku Ahmedu al-Šari da ne prihvati zahtjeve koji bi vodili sukobu s Hezbolahom u Libanu. U Ankari smatraju da bi slabljenje Hezbolaha dodatno ojačalo regionalni položaj Izraela, što nije u skladu s turskim interesima.
Dodatne tenzije podgrijavaju i sve oštrije izjave Erdogana i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. Turski predsjednik nedavno je poručio da se sigurnost njegove zemlje ne brani samo na turskim granicama, već i u Alepu, Damasku i Bejrutu, što mnogi vide kao jasnu poruku o širenju turskog političkog i sigurnosnog uticaja.
U međuvremenu, Ankara nastavlja graditi i ekonomsku infrastrukturu koja bi mogla promijeniti odnose snaga u regionu. Sporazum sa Saudijskom Arabijom o izgradnji velike željezničke mreže od Istanbula do Crvenog mora smatra se jednim od najambicioznijih projekata posljednjih godina.
Planirana ruta prolazila bi kroz Siriju i Jordan prema Saudijskoj Arabiji, a kasnije bi mogla biti produžena do Omana. Analitičari smatraju da bi ovaj projekat mogao postati konkurencija alternativnim transportnim koridorima koje podržavaju Izrael i njegovi partneri.
Sve više poteza na političkom, vojnom i ekonomskom planu ukazuje da se na Bliskom istoku formiraju novi blokovi. Iako otvoreni sukob nije na vidiku, rivalstvo između Ankare i Tel Aviva postaje sve izraženije i moglo bi predstavljati jednu od ključnih geopolitičkih priča regiona u narednim godinama.