Političke institucije u Bosna i Hercegovina posljednjih sedmica pokazale su neuobičajenu brzinu kada je riječ o projektu Južna interkonekcija, otvarajući pitanje zašto ista efikasnost izostaje u ključnim reformama na putu ka Evropska unija.
U kratkom roku donesene su važne odluke na svim nivoima vlasti. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Vijeće ministara Bosne i Hercegovine usvojili su prijedloge za pokretanje pregovora s Hrvatska o međudržavnom sporazumu, dok su ranije oba doma Parlament Federacije BiH izmijenila zakon kako bi omogućila realizaciju projekta i uključivanje investitora.
U manje od mjesec dana riješena su pitanja koja su godinama bila predmet političkih blokada, što mnogi ne vide kao iznenadni nalet odgovornosti, već kao rezultat vanjskih pritisaka i interesa. U fokus je došla i američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy, čije uključivanje dodatno naglašava međunarodnu dimenziju projekta.
Zanimljiv je i zaokret u stavovima pojedinih zvaničnika, poput Staša Košarac, koji sada predvodi pregovore, iako je ranije uslovljavao ovaj projekat drugim energetskim inicijativama.
Ovakva efikasnost dodatno dolazi do izražaja u poređenju s reformama potrebnim za evropski put, koje mjesecima stagniraju. Uprkos dostupnim sredstvima i jasnim zahtjevima iz Brisela, politički dogovori o ključnim pitanjima i dalje izostaju.
Dodatne tenzije unosi i informacija da bi projekat mogao izazvati nesuglasice između Evropska unija i Sjedinjene Američke Države, što cijelu priču podiže na širi geopolitički nivo.
Primjer Južne interkonekcije tako otkriva dublji problem – da politička volja u BiH često zavisi od pritisaka i interesa, a ne od potreba građana. Dok se pojedini projekti rješavaju ekspresno, reformski procesi koji bi direktno poboljšali život ljudi i dalje čekaju na – odluku koja očito nije prioritet.